Mostarci na rubu egzistencije: U gradu sve veći broj gladnih, beskućnika i prosjaka


Autor : administrator  datum : 19.08.2014 


Stanje u Mostaru je alarmantno. Naime, sve je veći broj ljudi kojima je potrebna bilo kakva pomoć u hrani, odjeći i potrebštinama.

''Ako ćemo uzeti neke parametre, sama činjenica da mi imamo 700 korisnika javnih kuhinja dovoljno govori u kakvim se problemima ljudi nalaze'', rekao je za Bljesak.info Alen Kajtaz iz Crvenog križa Grada Mostara, koji dodaje kako je sve veći broj ljudi koji svakodnevno traži bilo kakvu vrstu pomoći.

Da je teško stanje u Mostaru potvrđuje i Adi Bebanić iz humanitarne organizacije Crveni osmijeh koji kaže kako trebamo postati svjesni situacije u kojoj se nalazimo.

''Bavim se humanitarnim radom već četiri godine i kroz te četiri godine sam zaista vidio sve i svašta. Ne mogu numerirati broj osoba kojima treba pomoć, jer to nitko ne zna, ali svaki dan je sve više ljudi koji žive na rubu ljudske egzistencije. Svaki dan je sve više prosjaka na ulicama, ljudi još uvijek nisu počeli umirati od gladi, zar ćemo čekati da dođe do tog alarma kako bismo počeli pomagati ljudima oko sebe, vrijeme je da skinemo ružičaste naočale i postanemo svjesni situacije u kojoj živimo'', kazao je Bebonić.

Mladi žele pomagati

Alen Kajtaz iz Crvenog križa kaže kako su donatori izgubili interes za BiH, te da Crveni križ nema donacija kao prije, nego se one pojavljuju s vremena na vrijeme.

Podsjeća, kako se prijem i distribucija pomoći obavlja putem pravilnika i kako se pomoć koja se ostvaruje za korisnike kuhinje svakodnevno distribuira. Kroz donacije Crveni križ svakodnevno podijeli 450 obroka, ali tu su i druge akcije poput ''Nedjelje solidarnosti'', za pomoć stanovništvu koje su pogodile poplave i slično.

Crveni križ trenutno ima 30-tak volontera, no ovisno od akciji taj broj može biti desetorostruko veći, što znači da su ljudi zainteresirani za volonterski rad, da pomognu drugima, istaknuo je Kajtaz.

Adi Bebonić je jedan od mostarskih volontera koji aktivno djeluje u radu organizacije Crveni osmijeh iz Mostara, a koja postoji već godinu dana. S njim u Crvenom osmijehu humanitarnim radom se bavi još 24 mladih ljudi koji su u dobi između 16 i 22 godine.

''Crveni Osmijeh je organizacija koja fokus stavlja na društveno korisni i humanitarni rad. Mi pokušavamo na sve načine da pomognemo ljudima kojima je naša pomoć najpotrebnija. Još uvijek osmišljavamo najbolji način na koji bismo uspjeli skupiti donacije, jer mi smo samo medijatori, neki most između ljudi, u ovom slučaju donatora i ljudi kojima su te donacije potrebne. Do sada smo prakticirali humanitarne štandove, gdje bismo prikupljali novce, prodavali kolačiće, rukotvorine itd, ali nažalost, to nije uvijek najbolji način, jer znate kako, ljudi su čudni i sumnjivi, što je i za očekivati, radili smo i humanitarne koncerte, brojne humanitarne događaje , ali kao što sam već rekao, pokušavamo osmisliti nešto što će ljude najviše privući i natjerati ih da se odluče pomoći drugima'', rekao je Adi za Bljesak.info.

>Potreban centar za beskućnike u Mostaru

>U Mostaru su mladi oni koji rado pomažu, potvrdio nam je to i fra Dalibor Milas, ali i Ana Miočević koja aktivno volontira u udruzi Minores koja pomaže beskućnicima s područja grada Mostara.

>Ana kaže kako njezina udruga dva puta tjedno, uz pomoć sponzora, osigurava obroke za 15-tak beskućnika koji se nalaze na području grada Mostara. Ističe kako njezina udruga broji oko 30-tak članova, a njihov krajnji cilj je izgradnja centra za smještaj skućnika s područja grada Mostara.

>''Možda u Mostaru nema toliko beskućnika da pokrenemo taj centar, ali to je naš krajnji cilj u budućnosti. Mislim da nema u cijeloj Hercegovini nema centar za beskućnike, centar gdje bi mogli prespavati ljudi koji nemaju dom'', rekla je Ana za Bljesak.info te dodala kako je beskućnicima potrebna i psihološka pomoć, koju im planiraju pružiti u budućnosti.

''Primarni cilj su nam beskućnici, njima se najviše bavim, iako smo se mi proširili na socijalno ugrožene obitelji. I njima pomažemo u hrani odjeći i obući, ali naše glavno polje djelovanja su beskućnici. Stvarno njima treba dosta psihološke pomoći, njima nije dovoljna pomoć samo u hrani i odjeći, baš se vidi da su to ljudi kojima je potrebna psihološka pomoć'', kazala je Ana, te dodala da su beskućnici u Mostaru većinom muškarci od 35 do 60 godina. Istaknula je kako se građani Mostara rado odazovu akcijama koje prave.

Kako ne treba biti dio neke humane organizacije kako bi pomogli drugima svjedoče i mame iz Mostara, koje preko Facebook stranice Humane mostarske mame na FB organiziraju plemenite akcije za ugrožene stanovnike Mostara.

Svaki dan dobar za pomoć drugima

''Naše glavno djelovanje, medij preko kojeg prikupljamo jest Facebook stranica, gdje nam se ljudi javljaju, daju informacije o potrebitim obiteljima, pa i o pojedincima, samcima. A mi onda se međusobno dogovorimo, isplaniramo što i kako nam je činiti. Svaka akcija je novi izazov za nas, svaka je posebna na svoj način'', rekle su Humane mame koje kažu kako trenutno imaju šest aktivnih članica, ali i kako bez dobrih ljudi njihove akcije ne bi imale smisla, a ni učinka.

Snage za pomoć Humanim mama ne nedostaje, jedino što im nedostaje je prostor gdje bi mogle prikupljati hranu.

''Nemamo odgovarajući prostor, u potrazi smo, ali kako nismo službena udruga, zaista ne znamo na koji način to riješiti. Naš dosadašnji prostor nam trenutno ne nudi mogućnost kvalitetnog prikupljanja hrane, jer je prevruće, i samim time, hrana kvarljiva, dolazi u opasnost da propadne. Ovim putem se zaista želimo još jednom svima zahvaliti od pojedinaca do tvrtki koje su nam do sad iskazale svoje povjerenje, i nadamo se da ćemo uspjeti pronaći rješenje najbolje rješenje za naš problem prostora'', rekle su Humane mane.

Svi ovi ljudi svjedoci su kako u Mostaru ima ljudi koji žele pomoći, no ta pomoć treba biti još veća.Ovom prilikom Alen Kajtaz iz Crvenog križa je uputio apel onima koji mogu da izađu u susret ljudima koji nemaju i pomognu im, jer je za dobro djelo dobar svaki dan.

Fra Dalibor Milas je također uputio apel za pomoć, te rekao: ''Ljudi ponekad pomažu samo da umire svoju savjest, čemu u prilog idu božićne akcije. Pitam glasno: zar ti ljudi jednu samo jednom godišnje i to baš za Božić? Ajmo im omogućiti Božić i u srpnju i u veljači!''.

Natrag


© minores.info